Dijabetes je oboljenje koje može godinama biti prisutno bez ispoljavanja simptoma ali uvek dovodi do oštećenja krvnih sudova. Na „udaru“ su oči, srce, bubrezi kao i drugi vitalno važni organi. Dijabetes uzrokuje promene i u ustima.
Najčešće manifestacije su: karakterističan zadah, suvoća usta, žarenje sluzokože usta, zapaljenje sluzokože usta koja je samim tim sklonija povredama (na primer od proteza), povećana sklonost infekcijama (kandidijaza), povećan rizik za razvoj karijesa, destrukcija vilične kosti i na kraju, parodontopatija (oboljenje desni). Razlog je usporenija cirkulacija kod dijabetičara i znatno veća sklonost ka infekcijama.
Ako je obolela osoba još i pušač, rizik za nastanak težih oboljenja desni je veći. Ako dijabetes ne kontrolišemo doći će do krvarenja, otoka i povlačenja desni, patološkog pomeranja zuba, poremećaja zagrižaja, neprijatnog zadaha i kao krajnji rezultat, i gubitka zuba. Suvoća usta, čest problem dijabetičara zbog povećanog nivoa šećera u krvi. Posledica nedostatka pljuvačke je i sindrom gorućih usta. Manifestuje se peckanjem sluzokože usne šupljine i bolno je.
Ukoliko je nivo šećera pod kontrolom, stomatološke intervencije se mogu bez problema izvoditi, kao i kod zdravih osoba. Period oporavka nakon vađenja zuba ili hirurške intervencije je kod dijabetičara nešto duži i treba da bude pod kontrolom stomatologa.
Pacijentima kod kojih šećer nije u granicama normale, hirurška intervencija ili vađenje zuba se odlažu, sem u slučajevima kada postoji infekcija ili gnojni proces.
Da bi se komplikacije izbegle, dijabetičari moraju češće nego zdrave osobe da posećuju stomatologa (preporuka je na tri meseca). Pre svega treba održavati pravilnu oralnu higijenu kod kuće, redovnim četkanjem zuba i jezika, redovnim korišćenjem interdentalnih četkica (čiste prostore između zuba) i povremenim korišćenjem tečnosti za ispiranje usta. Saradnja i uzajamno poverenje između obolele osobe, endokrinologa i stomatologa, su od velikog značaja jer ključ uspeha je u timskom radu, a cilj je svima isti, zaustaviti dalje napredovanje oboljenja i omogućiti pacijentu najviši mogući kvalitet života.